Glina-bentonit nastaje iz skeleta jednoćelijskih algi DIATOMEA, iz njihovih krečnjačko-silicijumskih i aluminatnih skeleta se na dno mora i okeana stvaraju taložne stene.
Zbog porekla od jednoćelijskih algi, naslage bentonita imaju slojevitu gra|u što se pozitivno odražava na povećanje njihove aktivne površine. Tako 1 g bentonita u vodenoj suspenziji razvija kontaktnu površinu od oko 5 m2. Hidratisana glina pripada NANOČESTICAMA, što je svrstava u najefikasnija sredstva za prirodno čišćenje organizma. Osnovni aktivni sastojak gline je hidratisani aluminijum silikat, poznat po antivirusnom dejstvu, a uz njega se uvek na|e još koja vrsta oksida u neznatnim količinama. Organska komponenta gline je posebno značajna za vezivanje aktivnih supstanci i njihov prenos u dublje slojeve membrana crevne flore ili pak membrana krvnih kapilara. Organske komponente gline su poznati praantibiotici. Glina je poznat emulgator, tako da njena aktivacija u kiseloj sredini želuca utiče na pojačavanje emulgacionih sposobnosti u tankom i debelom crevu. Emulgaciona svojstva gline ubrzavaju degradaciju lipidnih-masnih naslaga u crevima i na taj način sprečavaju njihov membranski prenos u krvotok. Glina eliminacijom otrova u crevnoj flori rasterećuje rad jetre, bubrega i žlezda s unutrašnjim lučenjem. Glina vrši uravnotežavanje koeficijenta lipidno-vodene raspodele, tzv. deobni particioni koeficijent.
Toksično dejstvo gline do sada nije zabeleženo.
napisao prof. dr Staniša Stojiljković